I privrednog napretka i njihov rad na ovome polju

Sumnjam da ne samo u Srbiji, no i na celom Balkanskom poluostrvu postoji i jedna varoš, čiji se građani u tolikoj meri interesuju privredno trgovinskim pitanjima, kao što to čine građani varošice Obrenovca. U potvrdu ovoga, neka mi bude dozvoljeno da u kratko iznesem sve, što su ovi uzor građani na ovome polju uradili za poslednjih 20 godina.
Još pre 20 godina − dakle u vremenu kada ni pozvani državni faktori ni pomišljali nisu na savremeniji kulturniji rad na polju da poljoprivredniku na delu pokažu kako se pojedini radovi u poljoprivredi na naučnoj osnovi obavljaju, osnovali su poljoprivrednu podružnicu čiji su članovi u samom početku rada svog dobili od opštinske uprave 5 hektara zemlje u neposerdnoj blizini varoši, na kome su podigli voćni i lozni rasadnik, iz kojih su do osnivanja sreskog rasadnika izdate poljoprivrednicima na stotike hiljada oblagorođenih sadnica voća i kalema loze. Pored toga, u rasadniku podružničkom priređivani su svake godine i privremeni kursevi na kojima su dolazili mladići iz okolnih sela, radi proučavanja u kalemljenju i nezi voća i loze i obavljanju ostalih radova u poljskoj privredi.

No vredni Obrenovčani i ako su mogli biti i sa ovim zadovoljni nisu se hteli na ovome zadržati, već su išli sve dalje i dalje. – Pored tri novčana zavoda, pre izvesnog vremena, osnovali su još jedan čisto poljoprivredni zavod zv. “Zadruga ekonoma Valjevske posavine”, koji ima da služi samo i jedino davanju kredita poljoprivrednicima i nabavci poljoprivrednih sprava i alata za iste. Pa, i ovo im nije bilo dosta već su, pre nekoliko dana, inicijativom g. Svetozara Tasića, putnog ekonoma, a uz živu saradnju g. Dim. Stojanovića, uprav. škola, Dimitrija Popovića, upravnika štedionice i starijeg i mlađeg sres. ekonoma osnovali akcionarsko društvo, kome su dali naziv: “Prvo Srpsko Akcion. društvo za unapređenje živinarstva”.

Društvo je ovo kao što rekoh akcionarsko. a osnovni mu je kapital 12000 dinara podeljen na hiljadu akcija od po 12. dinara. Cilj je društva, kako mi jedan od osnivača reče: da podigne moderan živinarnik, u kome će se gajiti sva domaća pernata živina od najpriznatijih rasa sa najboljim privrednim osobinama radi razmnožavanja i razdavanja iste poljoprivrednicima po ceni koštanja, da nabavi sve potrebne sprave kao: mašinu za izvođenje pilića, spravu za kljukanje i gojenje živine itd; da priređuje živinarske izložbe i drži kurseve radi obučavanja poljoprivrednika; i da otkupljuje živinu i živinske produkte od proizvođača – poljoprivrednika, pa da živinu goji i ugojenu iznosi sa ostalim živinskim produktima na veće potrošačke pijace i na taj način zainteresuje što više zemljoradnika i za ovu (kako se kod nas pogrešno smatra) uzgrednu, ali po mom mišljenju i najrentabilniju granu poljoprivrednu.

Pravila svoga udruženja izrađena su i već poslata Gospodinu Ministru Nar. Privrede na odobrenje i osnivači se nadaju, da će ista biti što pre potvrđena, kako bi društvo još u toku ove godine moglo otpočeti da radi.

Iznoseći taj dostojan hvale i poštovanja rad Obrenovačkih građana pred čitalačku publiku, želja nam je da se na njih u ovom pogledu ugledaju i građani ostalih varoši i varošica u našoj zemlji a njima pak, da i u ovom, kao i u svima dosadašnjim preduzećima na poboljšanju privrede, istraju i nadležne molimo da im uvek i za sve što im trebalo bude ukažu pomoć, jer su i dosadašnjim radom dokazali da to potpuno zaslužuju.

Vami pak, gospodine uredniče, ako ove retke publikujete u vašem cenjenom listu, biću veoma zahvalam.

Obrenovac, 11. maja 1912. g.
Perivoj

Mali žurnal, 18. maj 1912.

Comments

comments