Kada Žika Avramović vidi železničara na televiziji, on kaže: Vidi – eno ga železničar. Ne može da se uzdrži. Voli železničare. Žika Avramović stanuje na železničkoj stanici. Na njegovoj kući, krupnim crnim slovima, latinicom i ćirilicom, ispisano je – Barič. Pored nje, utrina, liči na seoski put, nasut. Tu je bila pruga. Nekako baš kad […]